Trebalo je biti tako drugačije. Boris je dobio čvrstu podršku članstva Konzervativne stranke u srpnju 2019. i, nekoliko mjeseci kasnije, najveću većinu od Margaret Thatcher 1987. S takvom podrškom, Boris je trebao biti premijer u godinama koje dolaze. Desetljećima kasnije, povjesničari su trebali govoriti o Johnsonovom dobu. Umjesto toga, bit će im teško locirati kratki, trogodišnji vremenski jaz u koji je ovaj nevjerojatni lik doveo naciju.
Čovjek koji je prije samo tri godine spasio Konzervativnu stranku od zaborava, ljudi koji nemaju ništa od njegove izborne virtuoznosti bez imalo razmišljanja bezbrižno su bacili na smetlište povijesti.
Ništa ne naučivši i ništa ne zaboravljajući, mali broj nebuloza u srcu parlamentarne konzervativne stranke odavno je odlučio natjerati svog spasitelja na ostavku.
Borisovo uklanjanje s dužnosti bilo je koliko kliničko toliko i unaprijed planirano.
U siječnju je Borisov položaj bio 'neodrživ', rekli su.
U travnju su objavili da je 'svira završena'.
Do srpnja su stvari postale hitnije: 'promijenit ćemo pravila i izbacit ćemo ga ako ne podnese ostavku.'
Svaki razlog bi bio dovoljan ako on ode.
Njegov je karakter previše uvrijedio na putu prema gore.
Ono što je ključno, morao bi dati ostavku svojom voljom.
Biračko tijelo ne bi trebalo imati riječ.
Trebalo bi ih, zapravo, izbjegavati pod svaku cijenu.
Rezultati svibanjskih lokalnih izbora potvrdili su tu posebnu lekciju za one koji su željeli da Boris nestane u svibnju.
Glasačka javnost pokazala se uglavnom ravnodušnom mjesecima izravnih napada na njegov lik zbog 'Partygatea'.
Doista, laburisti su uspjeli u Londonu, ali su katastrofalno, nakon 12 godina vladavine konzervativaca, uglavnom podbacili izvan glavnog grada.
Na toj emisiji Keir Starmer iz laburista nije išao nigdje brzo.
Kao što je tada rekao supredsjednik Konzervativne stranke Oliver Dowden: 'Laburisti sigurno nisu na putu do vlasti i vjerujem da Boris Johnson ima vještine vođenja, posebice energiju i dinamiku da nas povede na sljedeće izbore.'
Gledajući podatke, laburisti su zabilježili veći pad na sjeveru nego konzervativci na jugu.
Partygate nije radio.
Oni koji su ili nasjeli ili uložili velika sredstva u u velikoj mjeri medijski vođenu anti-Borisovu kampanju shvatili su, još jednom, da biračko tijelo treba zaobići kako bi se riješili Borisa.
Biračko tijelo je bilo i ostalo jedini Borisov prijatelj.
Kampanja “Vratite Borisa” koju vodi samonikli poduzetnik Lord Peter Cruddas dokaz je tome.
U manje od dva tjedna 15.000 članova Konzervativne stranke potpisalo je peticiju tražeći 'glasovanje o Borisu Johnsonu kako bi članovi mogli izraziti svoje mišljenje o njegovoj ostavci'.
Svaki potpisnik se metodički provjerava.
Podnositelji peticije dodaju da 'ne možete od početka lišiti članstvo članstva iz cijelog procesa jer je to podložno zlouporabi od strane parlamentarne stranke koja možda ima interesne razloge i pritužbe za nagodbu protiv Borisa.'
Organizatori do kraja sljedećeg tjedna očekuju više od 20.000 tisuća potpisa.
Kako je izvijestio Express, konzervativni zastupnik je rekao: “Članovi misle da smo poludjeli. To je ludilo – kolektivno ludilo.”
Zasebno, članak u novinama Sun izvijestio je da je središnji ured Konzervativne stranke, smješten u Londonu, primio više od 14.000 pisama u kojima im se govori da se drže Borisa.
Osim toga, prošlotjedno istraživanje pokazalo je da 85 posto ispitanika želi da Boris povuče svoju ostavku.
Nezamislivo je zamisliti tako snažnu reakciju bilo kojeg Borisovog prethodnika.
Kad je Tony Blair podnio ostavku, mnogi su klicali.
Kad je Cameron dao otkaz, ljudi su slegnuli ramenima.
Kad je Theresa May otišla, većina je snažno odahnula.
Boris je, drugim riječima, sasvim druga politička životinja.
Lako je zaboraviti da je prije samo tri godine Theresa May podnijela ostavku u sramoti nakon ponižavajućih rezultata na europskim izborima u svibnju 2019.
Doista, Konzervativna stranka, pod njezinim vodstvom, dobila je samo 8,8 posto glasova.
Bio je to najlošiji rezultat stranke na izborima tijekom stoljeća. Ni riba ni živina, Partija je bila pred uništenjem.
Do prosinca 2019. Boris je sve preokrenuo. Osvojio je najveću većinu u Donjem domu u desetljećima za Konzervativnu stranku.
Njegov osobni apel diljem zemlje ponovno je iscrtao izbornu kartu i spasio torijevsku stranku u slobodnom padu.
Navodno, glasalo se za Konzervativnu stranku; u stvarnosti je ipak bilo za Borisa.
Pokret 'Vratite Borisa' ipak nadilazi pojedinca.
Reakcija članstva i šire javnosti nije samo Boris ili odobravanje njegovog obnašanja dužnosti.
Riječ je o principu Demokracije.
Službeno, živimo u demokraciji.
No, previše puta doznajemo da su epohe koje određuju odluke donesene bez našeg pristanka od strane skupine ljudi, čija imena nikada nećemo saznati i čiji vlastiti interes često dolazi u izravni sukob s nacionalnim.
Da mala grupa ljudi čvrsto smještenih u hodnicima moći može natjerati premijera da podnese ostavku na takav način je u najmanju ruku nedostojno.
I Rishi Sunak i Liz Truss mogli bi biti kompetentni. Ali kao što Lord Peter Cruddas kaže 'naš prvi izbor je uklonjen bez našeg angažmana' i to je protiv svega što imalo nalikuje demokraciji.
Središnji ured Konzervativne stranke još uvijek ima vremena zaustaviti klizanje Ujedinjenog Kraljevstva u latinoamerički stil uređenja.
Zahvaljujući lordu Cruddasu, Davidu Campbellu Bannermanu i članstvu, Stranku bi mogli ponovno spasiti njezini članovi.