No ono što je toliko bizarno u vezi s drevnom olujom 'tsunamija', objavili su istraživači u časopisu Nature Communications, jest da je pogodila tijekom solarnog minimuma, kada su oluje daleko rjeđe.
Zabrinjavajuće je da bi ovi dokazi mogli sugerirati da solarne oluje mogu pogoditi kada ih najmanje očekujemo.
Ako ove oluje dođu u kontakt sa Zemljinim geomagnetskim poljem, moglo bi doći do nestanka radija i nestanka struje ako baklje udare u satelit ili transformator.
Poredano od G1 do G5 po intenzitetu, čak i na donjem kraju ljestvice izravni kontakt solarne oluje može biti problematičan za komunikaciju dolje na Zemlji.
Ali najjače oluje mogle bi čak uzrokovati nestanke struje koji bi mogli potrajati danima.
Kada milijarde tona energetskih čestica šibaju prema Zemlji u solarnoj oluji, reakcija proizvodi nekoliko specifičnih reakcija koje stvaraju nešto što se zove izotopi.
Tragovi ovih različitih izotopa mogu se smrznuti u ledu ili zarobiti u sedimentu i mogu pomoći u identificiranju kada je značajna solarna oluja došla u kontakt sa Zemljom.
Tako su istraživači uspjeli identificirati solarnu oluju iz uzoraka jezgre leda prikupljenih s Grenlanda i Antarktika.
A dokazi iz uzoraka snažno sugeriraju da je ogromna solarna oluja pogodila Zemlju prije 9.125 godina.
Geolog Raimund Muscheler sa Sveučilišta Lund u Švedskoj rekao je: 'Ovo je dugotrajan i skup analitički posao.
Sunčeve oluje su provale radijacije koje dolazi od oslobađanja magnetske energije sa Sunca. (Slika: Getty)
'Stoga smo bili ugodno iznenađeni kada smo pronašli takav vrh, koji ukazuje na dosad nepoznatu divovsku solarnu oluju u vezi s niskom sunčevom aktivnošću.'
Zapravo, oluja je bila toliko značajna da je čak mogla biti jača od bilo koje druge solarne oluje zabilježene na uzorcima ledenih jezgara i godova drveća.
Smatralo se da je još jedna snažna solarna oluja pogodila tijekom solarnog maksimuma između 775. godine prije Krista i 774. pr.
Prema istraživačima, svijet trenutno nije spreman za solarne oluje ove veličine.
G. Muscheler je rekao: 'Ove ogromne oluje trenutno nisu dovoljno uključene u procjene rizika.
'Od najveće je važnosti analizirati što bi ti događaji mogli značiti za današnju tehnologiju i kako se možemo zaštititi.'
Do sada se smatralo da je najsnažnija zabilježena solarna oluja Carrington Event, koji je pogodio Zemlju 1859. godine.
Ali u ono vrijeme komunikacija se odvijala putem telegrafskih sustava, tako da bi oluja takvih razmjera danas mogla biti puno gora.
No kolosalan događaj ipak je izazvao požare u više telegrafskih sustava i prouzročio komunikacijske kvarove diljem svijeta.